Godine 1913, engleski metalurg Harry Brearly, radeći na projektu za poboljšanje cijevi pušaka, slučajno je otkrio da dodavanjem kroma na nisko-ugljični čelik ne nastaju mrlje na njemu. Osim željeza, ugljika i kroma, moderni nehrđajući čelik može također sadržavati i druge elemente, kao što je nikal, niobij, titan. Nikal, niobij i krom povećat će otpornost na koroziju od nehrđajućeg čelika. To je dodatak od najmanje 12% kroma na čelik, što će spriječiti hrđu, ili smanjiti mrlje od drugih vrsta čelika.
Krom u čeliku se spaja sa kisikom iz zraka u tanki, nevidljiv sloj kroma, koji se zove pasivni film. Veličine atom kroma i oksida su slični, pa taj paket tvori stabilni debljine od samo nekoliko automa. Ako se metal zareže ili zagrebe i pasivni film je poremećen, oksid će brzo formirati i oporaviti izloženu površinu, štiteći je od oksidativne korozije.
Pasivni film za samoobnavljanje zahtijeva prisutnost kisika. Stoga nehrđajuči čelik, ima slabu otpornost na koroziju u sredinama sa slabom cirkulacijom kisika te niskim kisikom. U morskoj vodi, kloridi iz soli će napasti i uništiti pasivni film brže nego je to u područjima s niskom koncetracijom kisika.
Vrste nehrđajučeg čelika
Tri glavne vrste nehrđajučeg čelika su austenitni, feritni i martenzitni. Ove tri vrste razlikuju se po njihovoj mikrostrukturi ili prevladavajućoj kristalnoj fazi.
Austenitni:
Mehaničko svojstvo je austenit kao glavna faza. To su legure koje sadrže krom i nikal (ponekad i dušik i mangan), a sastoje se od 18% kroma, 8% nikla, te od željeza. Najpoznatiji od nehrđajučeg čelika, vjerojatno je tip 304, ponekad naziva T304 ili jednostavno 304.
Feritni:
Feritni čelik ima ferit kao svoju glavnu fazu. Takav čelik sadrži željezo i krom, na temelju tipa 430, a sastoji se od 17% kroma. Feritni čelik je manje rastezljiv od austenitnog čelika.
Martenzitni:
Ova vrsta čelika sastoji se od tipa 410 željeza, 12% kroma i 0,12% ugljika. Mogu biti kaljeni i s vremenom stvrdnu. Ovaj čelik daje veliku tvrdoću, ali također samnjuje njegovu otpornost te ga to čini krhkim.
Osim ovih, postoje još i druge vrste nehrđajučeg čelika. Nehrđajuči čelik može se proizvesti u različitim završetcima, teksturama i može se nijansirati u širokom spektru boja. S obzirom na kvalitete koje posjeduje nehrđajući čelik, cijene inox proizvoda i nisu toliko skupe, naravno gledajući zapravo koliko će nam se isplatiti inox proizvod kroz godine i godine uzastopnog korištenja.
Pasivnost
Postoji spor o tome ako otpornost na koroziju od nehrđajučeg čelika može biti poboljšana u procesu privatizacije. U osnovi, pasivizacija je uklanjanje slobodnog željeza s površine čelika. To se provodi uranjanjem čelika u oksidans, kao što je dušična ili limunska kiselina.
Budući da je površinski sloj željeza uklonjen, pasiviziranje umanjuje diskoloraciju površine. Ukoliko se oksidans ne ukloni u potpunosti s čelika, kao što se ponekad zna dogoditi, može doći do raspuklina. Pasivnost ne utječe na debljinu ili učinkovitost pasivnog sloja, što je korisno u proizvodnji jer je površina čista za daljnju obradu.
Još jedna strana inoxa koja je genojalna je ta štoe množe koristiti i u industrijske potrebe i u dekorativne potrebe, a to znači da je dovoljno izdržljiv i da se lako sterilizira da se koristi u bilo kojem industrijskom okruženju, a opet s druge strane može se od njega prekrasni dizajnerski oblici i teksture.